O samouverenosti i njenim prednostima
Mnogi ljudi samouverenost mešaju sa zapovedničkim, oholim ili agresivnim držanjem. Biti samouveren znači biti sposoban da se izboriš za samog sebe, da otvoreno izražavaš svoj stav, da se ne plašiš osetljivih tema i, u ne malom broju slučajeva, da ne dozvoliš da te drugi iskorišćavaju.
Zbog čega je ovo važno? Nedostatak samouverenosti neizostavno će vas usporavati u napredovanju, koliko u karijeri toliko i u životu. Kada se dva menadžera sličnih sposobnosti i iskustva nađu zajedno, sasvim je izvesno da će otresitiji biti taj koji će napredovati. Konstantno zanemarivanje i potiskivanje u drugi plan imaće dramatične posledice koliko na vašu karijeru toliko i na vaše pouzdanje i sliku u sopstvenim očima.
Ima ljudi koji su po svojoj prirodi samouvereniji od drugih, međutim, otresito držanje se može naučiti i to će vas onda dovesti u mnogo bolji položaj za dobijanje novih uloga i mogućnosti.
Za početak, pripremite se da sami sebi priznate postojanje pasivne strane ličnosti i sa njom se suočite. Da li vaše mišljenje redovno biva zanemarivano? Da li vam je problem da kažete 'ne'? Da li ste suviše pokorni šefu? Da li vam je teško da odredite parametre i granice kada radite sa drugima?
Vrlo je važno da razumete da biti samouveren ne znači samo biti siguran u sebe, već je u pitanju i stepen razumevanja drugih i empatija. Tu se radi i o razumevanju onoga što različiti pojedinci žele da postignu i onoga što u vezi sa tim treba da se preduzme. Ukoliko ljudi prema vama zauzimaju odbrambeni stav, to obično znači da se osećaju ugroženim u vašem prisustvu. U takvim situacijama treba da vam bude jasno da ne sadrže ličnu notu.
Definišite svoje lične ciljeve
Razmislite o svojim ciljevima. Napravite listu karakterističnih neasertivnih ponašanja koja biste želeli da promenite, zajedno sa željenim ishodima svake od situacija. Na primer, uspešno pregovaranje oko povećanja resursa ili povišice plate, da se o vašim idejama diskutuje na sastancima ili da kažete svom nadređenom da vas ima na umu prilikom unapređivanja ili deljenja novih poslova.
Isplanirajte i skicirajte ono što hoćete da kažete
Kao glumci, vežbajte na glas ono što hoćete da kažete u tipičnom scenariju – pratite svoje beleške, jer će vam pomoći da se reči urežu u misli. Angažujte kolegu ili nekoga ko vam je uzor (u organizaciji ili izvan nje) da vam pomogne kao kouč ili mentor.
Kada se budete osećali dovoljno sigurno, probajte isto u realnom okruženju, ali odaberite situaciju u kojoj ulozi nisu veliki. Svoj scenario korigujte shodno prilici i ljudima – to će vam pomoći da se postavljate samouvereno, a ne zapovednički. Neka to što kažete bude važno za osobu sa kojom razgovarate, i istovremeno jasno samo po sebi.
Zapamtite da treba da ostanete nepristrasni
Morate biti u stanju da svoje emocije sve vreme držite pod kontrolom. Da bi vas shvatili ozbiljno morate da ostanete mirni, racionalni, da uvažavate druge i budete nepristrasni. Ne nasrćite gnevno, ali ne dozvolite ni da vas gaze. Vodite računa o govoru tela – ako previše gestikulirate, sagovornik će se osećati ugroženim i teško da ćete uspeti da postignete ono što želite.
Fidbek i osvrt
Ocenite svoje ponašanje u svakoj situaiji, pa čak i ako ne postignete svoj cilj svaki put, učite iz sopstvenog iskustva i ne obeshrabrujte se. Mentori su posebno značajni u fazi koja dolazi posle nastupa. Shvatite da će vam biti potrebno određeno vreme. Postepeno pretvaranje u otresitu osobu mnogo je bolje nego da odajete utisak nekoga ko je preko noći postao samopouzdan magičnim hirurškim zahvatom. Ukoliko ste sasvim nesigurni i osećate da vam treba još pomoći, postoji mnogo kurseva i radionica na tu temu koje možete da pohađate.
Ono što treba da izbegnete po svaku cenu je agresivnost ili nametanje svojih ličnih ambicija drugima ili kompaniji. Umesto toga, posvetite vreme obaveštavanju zaposlenih o razlozima zbog kojih je vaš rad značajan za njih i dobrobitan za kompaniju. Kako biste ovo postigli morate da uzimete u obzir njihove potrebe, bilo da se radi o potrebi za dodatnim treningom, odgovarajućem planiranju karijere ili boljim strategijama zadržavanja kvalitetnih zaposlenih, i pokazati da je vaš rad relevantan za njihovo zadovoljenje.
Svoje poboljšanje možete da merite. Dugoročno gledano, vi sami i politika koju vodite, trebalo bi da postanete uvažavaniji i poznatiji na svim nivoima organizacije. Kratkoročno gledano, osetićete da ste prihvaćeniji i ljudi će sve češće videti u vama fasilitatora i osobu koja rešava probleme, pre nego nekog ko stvara probleme.
Na kraju, napomena HR stručnjacima:
HR stručnjaci imaju tendenciju da se ponašaju arongantno, pre nego samouvereno. Oni su okrenuti poštovanju normi, pravilnicima i zakonu o zapošljavanju i zbog toga umeju da se otuđe od poslovnih i linijskih menadžera. Iz ovih razloga HR stručnjaci su prinuđeni da viču ako žele da ih neko čuje, umesto da rade na tome da saradnici postanu prijemčiviji za ono što imaju da im saopšte.