Teška vremena zahtevaju inovacije
Šta radimo kada nam poslovanje zapadne u krizu? Ograničavamo troškove i čuvamo ono što imamo; ukratko, postajemo poput kornjača koje se šćućure unutar oklopa na najmanji znak bilo čega što izgleda rizično. Šta bi zaista kompanija trebalo da čini u kriznom periodu? Da postoji propisan sled koraka koje treba preduzeti kako bi se osigurao uspeh - model bi do sada već bio patentiran. U njegovom odsustvu, najveći broj kompanija pribegava poznatom 'ušančiti se i pritajti dok ne prođe'. Kresanje troškova, otpuštanje menadžmenta srednjeg nivoa i vraćanje osnovnim postavkama poslovanja - najčešća su rešenja viđena u praksi . Pa ipak, upravo u ovakvim vremenima jedna sasvim drugačija strategija mogla da bi da donese najveće dobrobiti. Teška vremena zahtevaju inovacije a ne stagnaciju i štednju.
Zbog čega se, onda, mnoge kompanije i dalje drže prethodno pomenute strategije? Zbog toga što je primena strategije inovacije u kriznom periodu, potpuno u suprotnosti sa onim što im intuicija nalaže. Pokušajte da na jednom od sledećih sastanaka „provučete“ kontra-intuitivnu strategiju i posmatrajte šta će se dogoditi. Čućete izjave tipa: „Suviše je rizično“ ili „Cene naših proizvoda su već toliko niske“.
Da li u današnje vreme, kada je poslovna klima toliko dinamična, vaša kompanija može sebi da priušti luksuz da ne bude inovativna?
Kreativnost
Uzgred, šta je, zapravo, inovativnost? Obično je definišemo ovako:
Inovativnost = Kreativnost x Stopa rizika.
Ukoliko shvatite ovu osnovnu jednakost, razumećete i šta treba učiniti kako bi stvorili veću inovativnost.
Kreativnost je sposobnost proizvodnje nekonvencionalnih ideja. Ideje su novi načini, sistemi i proizvodi koji kao takvi dosada nisu postojali. Uzmimo da je sve ono što nas okružuje nekada bilo orginalna ideja. Te ideje možda su tek modifikacije starih proizvoda i usluga ili su, naprotiv, epohalna otkrića. Zar nam onda u kriznim periodima, kada smo pod najvećim pritiskom i stresom, takve nove ideje koje mogu sve da promene ili otvore sasvim drugačije puteve protoka energije, nisu i najpotrebnije? Nažalost, za kreativnim rešenjima poseže se tek kada kompanije padnu ispod linije tekućih prevalentnih paradigmi, linije koja bukvalno eliminiše svaku mogućnost inovacije.
Rizik
Preuzimanje rizika, sa druge strane je aktiviranje ideja, proizvoda i usluga (uzgred, ovde ne govorimo o 'potrazi za uzbuđenjima' ili ugrožavanju života). Upuštanje u rizik zbog samog rizika je neodgovorno i nezdravo. Mnoge kompanije zaista preduzimaju oštre mere za redukovanja rizika. Preuzimanje rizika je pitanje istrajnosti. To znači da je neka osoba spremna da 'gura' svoje ideje, da za njih zalaže pred pretpostavljenim, kolegom ili odeljenjem, iako to predstavlja rizik za njenu vlastitu sigurnost, karijeru, reputaciju, samopoštovanje. Zar takvi ljudi nisu oni koje biste želeli kraj sebe u teška vremena – ne „Yes men“-e koji uvek kažu „nema problema“, već one koji su zaista sposobni da učine nešto bitno?
Kombinacija ovo dvoje (kreativnosti i preuzimanja rizika) daje vrlo moćne rezultate – inovativne ideje baš u trenutku kada su vam najneophodnije. Sposobnost ponovnog pronalaženja sebe samog esencijalno je za uspeh – kompanije koje upravo sada razmišljaju o novim načinima prevazilaženja krize su one koje će nadvladati status quo. Posmatrajte pažljivo i videćete kakve će se sve industrije roditi tokom teškog ekonomskog preioda .
Dobrobit
Ponašanje kao da inovativnost uopšte nije bitna, podseća na stotine malih pekara i mesara koje nisu želele da veruju da će se u okviru supermarketa prodavati hleb, peciva i meso ili verovanju da konja i kočije nikad neće zameniti hirovite mašine. Da li je isto bilo i sa glomaznim kompjuterima i kućnim računarima? Vreme kriza iziskuje ponovno procenjivanje postojeće situacije i traženje mogućnosti za budućnost.
Umesto da se 'ušančite', postavite sebi, svom šefu, timu ili svojoj kompaniji izazov za većom kreativnošću i nešto rizika. To nije lak zadatak, ali donosi dobrobit. Zahteva preuzimanje rizika i ponašanje u suprotnosti sa onim što nalaže intuicija, a ne bežanje – i to je jedina formula inovativnosti.