Zamke "igranja na sigurno"
Pogledajte na koje sve načine pokušavamo da zaštitimo svoju decu od fizičkih povreda: na glave im stavljamo kacige svaki put kada krenu da voze rolere, bicikl, skejt bord, klizaljke, ušuškavamo ih u štitnike za laktove, šake i kolena, sve to ne bi li stvorili super-sigurno okruženje za njih, nesvesni da time i nehotice uništavamo svaku priliku da nauče kako da se ponašaju u rizičnim situacijama.
Čini se da je sasvim zaboravljeno da rizik može biti i dobra stvar. Ljudi, vrlo često, svesno biraju preuzimanje rizika, jer u njemu vide priliku za dobitak. Rizik je suštinski deo mnogih kreativnih projekata i može se pojaviti u obliku naše smelosti da uradimo nešto novo ili različito, ili pokušaja u nadi da ćemo osigurati dobit.
Drugim rečima, rizikovanje je neodvojivi element učenja i razvoja. Međutim, suviše često, organizacije gledaju na rizik kao mi na svoju decu – kao na faktor koji mora biti sveden na najmanju moguću meru ili sasvim eliminisan, a nikako kao na nešto čemu je zdravo izlagati se. Rezultat je isti u oba slučaja: usporen razvoj.
Psihologe već dugo fascinira „rizično ponašanje“. Na jednom veb-sajtu koji se bavi psihologijom, kaže se „..potreba za sigurnošću je fundamentalna te se stoga postavlja pitanje da li su ljudi koji svesno preuzimaju velike rizike, samo nerazumni ili mentalno oboleli?“ Čini se da je ovo pitanje na mestu. Sa više strana gledano, rizično ponašanje zaista izgleda protivno ljudskoj prirodi.
Međutim, koliko je jaka potreba da izbegnemo rizik, toliko je jaka i potreba da ga prihvatimo. Nazovite to kolizijom instikta – na jednoj strani je potreba za sigurnošću, a na drugoj potreba za rizikovanjem, za testiranjem samog sebe u sudaru sa sredinom u kojoj živimo. Bilo da je u pitanju skok padobranom, pokretanje posla ili lansiranje novog proizvoda, najsigurniji način da saznate 'od kakvog ste štofa iskrojeni' je da rizikujete.
Rizik rezultira radnim učinkom kakav ne može da podstakne ništa drugo na svetu. Suočena sa opasnošću, čula postaju krajnje izoštrena a um sasvim fokusiran. Pogledajte samo kako telo reaguje u kritičnim situacijama: srce vam lupa tri puta brže, adrenalin se luči u najvećoj mogućoj količini i to maksimalnom brzinom, zenice se šire kako bi vam omogućile da bolje vidite potencijalne opasnosti. Izlaganje riziku ne samo da čini da osećamo življim, već pomaže i da živimo duže, nasuprot verovanju da rizikovanje skraćuje žovotni vek.
Sve u svemu, kakav stav treba da zauzmemo spram rizika? „Ukoliko možete da živite sa njegovim posledicama, čak i u slučaju neuspeha, onda rizikujte.“ To je elegantna i jednostavna formula. Spremnost da se suoče sa posledicama neuspeha jedna je od najizraženijih karakteristika ljudi koji preuzimaju rizik.
Takva tolerancija neuspeha odlika je koju treba negovati, jer čak i kad se rizik ne isplati odmah, to nikako ne znači da na duže staze neće dati izvesne benefite, gledano iz ugla učenja i sticanja iskustva, što na kraju može rezultirati i mnogo većim uspehom. Svakako, nisu svi rizici jednako vredni, naročito onda kada se preuzimaju a da se prethodno dobro ne promisli o tome što se stavlja na kocku. Jedna nedavna studija, pokazala je da moćni ljudi, naročito, jesu skloni rizikovanju i to zbog lažnog osećaja nedodirivosti koji imaju. Mada optimizam može biti vrednost sam po sebi, može uzrokovati i mnoge pogrešne procene.
Šta čini pametno i smisleno izlaganje riziku? Eileen Shapiro, koautor knjige Sami stvorite svoju sreću: 12 praktičnih koraka pametnog rizikovanja u biznisu (Make Your Own Luck: 12 Practical Steps to Taking Smarter Risk in Business, Portfolio 2005.), nudi sledeće sugestije:
1. Priznajte neizvesnost. Razumevanje da u svakoj planiranoj aktivnosti postoji određeni stepen neizvesnosti, omogućava vam da brže reagujete ukoliko se nešto nepredviđeno dogodi. Veliki lideri ovo takodje znaju.
2. Upravljajte rizikom. Ključna stvar u liderstvu je znati kako da manipulišete ili uklonite postojeći rizik iz strategije koju ste odabrali. Avio-kompanije ulažu u osiguranje cena goriva, investicioni bankari udružuju svoje poslove, kreditori obezbeđuju svoje zajmove, a pametni se menadžeri na sitno klade u suparničke tehnologije...za svaki slučaj.
3. Plan pravite unazad: od cilja prema sadašnjosti. Ukoliko znate gde želite da završite, onda plan počnite od te krajnje tačke i konstruišite ga polako unazad, od jednog do drugog važnog cilja koji ćete uz put morati da ostvarite. Pre dvadeset godina Toyota je odlučila da će postati najveća auto-kompanija na svetu, pa je od te tačke i počelo njihovo planiranje. Ove godine su svoj cilj dostigli.
4. Realno procenite svoju startnu poziciju. Nema većeg rizika od pogrešne procene startne pozicije, procene njenih prednosti i njenih mana. To je bio element genijalnosti Bili Gejtsa kada je pokretao Microsoft, element koji je IBMu nedostajao.
5. Uverite se u to da li ćete hteti to što sad priželjkujete. Ima rukovodilaca koji započnu rat cenama, a onda se pitaju kako da se, zaboga, iz celog tog krša i loma iskobeljaju. Prioritetni zadatak u pametnom rizikovanju je procena da li ćete želeti rezultate koje sada jurite – i kada je u pitanju posao, i kada je u pitanju privatan život.